Znameniti Cresani
Frane Petrić (latiniziranim imenom Franciscus Patritius), Cres, 25.04.1529. – Rim 06.02.1597. Filozof i povjesničar. Sin creskog suca Stjepana. Petrić je sudjelovao u protuturskim operacijama na galiji kojom je zapovijedao njegov stric Ivan Juraj. Počeo je kao samouk, školovao se u Mlecima, Ingolstadtu i Padovi. Jedno je vrijeme boravio i u rodnom Cresu. Petrić je bio znanstvenik s veoma širokim interesom pa je, osim filozofije, objavljivao svoja istraživanja iz raznih područja: iz teorije književnosti, povijesti, muzikologije, vojne znanosti, matematike , astronomije, medicine i vodogradnje.
Objavljivao je i kritike. U europskom kulturnom krugu ostao je poznat kao jedan od najznacajnijih filozofa svog vremena. Ogorčeni protivnik Aristotelove filozofije, pristajao je uz ideje Platona. Po svojim filozofskim pogledima veoma je blizak čuvenom Giordanu Brunu, kojeg je inkvizicija spalila. Napisao je brojna djela, a najznačajnije je Nova de universis philosophia. Bio je cijenjeni znanstvenik, član mnogih akademija. Sahranjen u samostanu Sant'Onofrio u Rimu.
Bernardino Rizzi, franjevac skladatelj, dirigent, organizator koncerata i profesor glazbe. (Cres, 27.05.1891 – Venezia ? ). Diplomirao je paleologiju i diplomaciju u Vatikanu. Doktorirao je teologiju. Studirao je glazbu u Padovi i Rimu, gdje je magistrirao kompoziciju . Bio je orguljaš i dirigent u raznim franjevačkim crkvama. Od 1922. godine boravio je 12 godina u Poljskoj. U Krakovu je bio profesor kompozicije i instrumentalizacije u glazbenoj školi Zelinski. Kompozitor je mnogih svjetovnih i crkvenih kompozicija. Izumitelj je pankordizma. Organizirao je mnoge koncerte u Italiji i u Poljskoj. Boravio je i u SAD-u.
Antun Tentor, književnik i pravnik. ( Cres.12.01.1860. – Pula 10.08.1910. ). Osnovnu školu završio je u Cresu, gimnaziju u Rijeci, a pravo je studirao u Zagrebu i u Beču. Službovao je u Istri. Umro je u Puli. Pisac romana, pripovijedaka i putopisa. Tentor je jedan od prvih književnika koji opisuje u svojim dijelima zapadnu Istru. Djela su mu Beg Mirko, Iz zapadne strane, Creske pričice – putopis. Zatim je napisao niz pripovijedaka. U svoja djela unosi slike iz seljačkog života zapadne Istre. Imao je jasnu predstavu o tome da je nacionalizam samo dekor iza kojega se krije klasni interes talijanske buržoazije.
Giovanni Moise, svećenik i jezikoslovac ( Cres, 1821. – Cres, 1888. ). Potječe iz ugledne obitelji Moise, a po zvanju je opat. Njegovi creski suvremenici znali su ga kao ekstravagantnog čovjeka, čudaka, gurmana, organizatora baletnih priredbi i plesova. Bio je renesansna figura fratra pripravna za šalu i podvalu. Bavio se znanstvenim radom, napisao veoma cijenjenu gramatiku talijanskog jezika. Izdao je književnu publikaciju Lunario Istriano, kasnije preimenovanu u Strenna Istriana, u kojoj je tiskao dijaloge, humoreske, putopise i poeziju.
Mate Petrić, humanist. Sa 18 godina bio je član gradskog vijeća u Cresu. Odgojen je u školi fra Balda Lupetine i Nikole Moisea, kao i svog oca Ivana Jurja. Prihvatio je reformaciju i slobodouman odnos prema crkvenim doktrinam te je došao u sukob sa službenim crkvenim krugovima. Otišao je u Moravsku te je u Kostolu boravio i širio reformatorske ideje. Čovjek je velike kulture i voda anabaptista u Moravskoj.
Stefano Petris, profesor i pisac. Bavio se znanstvenim radom, proucavao je povijest Cresa, a jedno je vrijeme bio direktor gimnazije u Kopru. Dao je vrlo vrijedna djela, pa je zaista bio pionir u proučavanju reformacije na Otoku Cresu, izvukavši iz arhivske zaboravi niz značajnih podataka o duhovnom kretanju u Cresu u 16. stoljeću.
Mate Tentor, filolog. Gimnaziju je završio u Rijeci. Slavistiku studirao u Beču te kao srednjoškolski profesor službuje u Dubrovniku, Zadru, Splitu, Kastvu, Opatiji i Sušaku. Od 1927. godine do 1943. bio je ravnatelj Sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Bavio se posebno dijalektologijom i poviješću pisma.
Agapić, slikar (još se spominje kao Gapić, Agapeo, Gapeo). Rođen u Cresu oko 1540. godine. Za godinu smrti točno se ne zna. Jedno vrijeme boravio je u Rimu, gdje je bio član Družbe sv. Jeronima. Od njegovih djela poznata je slika sv. Jeronima, izradena na drvu oko 1563. godine, a sada se nalazi u Rimu. O njemu je pisao hrvatski povjesničar Ivan Kukuljević.
Frane Dobrović, pisac-franjevac pseudonim: Doktor Strganec (Cres, 1825.-Cres, 1914. godine). Sudjelovao u nacionalnoj borbi Hrvata za održanje i nacionalna prava, a svojim etnografskim zapisima doprinosio nacionalnom osvješćivanju hrvatskog kopača u rodnom Cresu. Bio je stalni suradnik lista Naša sloga, te je u njemu tiskao i Sličice iz Cresa, 24 podlista za 1898. godinu. Njegov etnografski rad značajan je doprinos upoznavanju grada i mentaliteta njegovih stanovnika. Bavio se i znanstvenim radom.
Stjepan Ivančević, pisac, franjevac (Cres, 1851.-?). Pisao je teološke studije i rasprave iz povijesti svojega reda. Posebnu pažnju posveto je proucavanju glagoljice te je objavio: Povijesne crte o samostanima III. reda sv. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri i uporaba glagoljice u istoj redodržavi; tiskano u Zadru 1910. godine. Ivančić je dao prilog za osvjetljavanje upotrebe glagoljice na njegovom rodnom otoku Cresu. Rad je bio znanstvenog a u isto vrijeme nacionalnog značenja.
Petar Lužina, pomorac, (Cres, 1832.-Rijeka, 30.VII. 1985.). Počeo je ploviti od najranijeg djetinjstva. Ispit kapetana položio je 1851. godine, a potom je plovio kao zapovjednik na vološćanskim i riječkim jedrenjacima. Sudjeluje 1872-1874. godine u Weyprechtovoj ekspediciji na sjeverni pol kao nautički suradnik na brodu Tegetthoff pa je za zasluge i odlikovan. Potom ulazi u državnu službu kao zapovjednik parobrodarske uprave. Povlači se iz službe 1885. godine.
Silvio Mitis, profesor i znanstvenik (rođen u Cresu). Bio je profesor povijesti i jedno vrijeme direktor gimnazije u Pazinu. Bavio se proučavanjem povijesti rodnog grada i otoka, a sa A. Cellom osnovao creski muzej i dao temeljni fundus za njega. Proučavao je povijest svojeg rodnog grada i objelodanio niz značajnih dokumenata koji, bez obzira na njegovu opću orijentaciju, imaju nesumnjivu znanstvenu vrijednost. Djela su: Cristiani e Turchi, Storia dell`isola di Cherso, Frammenti di storia Liburnica, Lo statuto di Cherso ed Ossero i mnogo drugih članaka i studija iz raznih razdoblja creske povijesti.
Nikola Moise, fratar. Rodio se i djelovao kao protestant u XVI. stoljeću u svojem rodnom Cresu. Kao heretik bio je progonjen te je završio život u lagunama Mletaka. Spominje se kao prevodilac Biblije na hrvatski jezik. Za njegov rad bili su zaineresirani i kneževi Kozjaka Barbo, Ivan Ugnad, Primož Trubar i Stjepan Konzul Istranin.
Andrija Petrić, glazbenik. Rođen u Cresu. Potječe iz porodice Petrić-Petrišević-Petris. Godine smrti i rođenja nisu poznate. Pretpostavlja se da je bio rođak i suvremenik Frana Petrića. 1550. godine objavljuje četiri madrigala, koji su sve što nam je od Andrije ostalo sačuvano. To su vrijedna umjetnička djela koja s i danas izvode. Ubraja se medu četiri najznačajnija hrvatska skladatelja XVI. stoljeća.
Ivan Juraj Petri, protestant, heretik, kojeg je nekoliko puta sudila inkvizicija radi slobodoumnih ideja. Bio je u rodbinskoj vezi sa knezovima Kozjaka Barbo, istaknutim protestantima, koji su nastojali reformaciju proširiti u Istru i na otoke. Jedno je vrijeme boravio u Njemačkoj, a Baldo Lupetina, Matija Vlačić i Nikola Moise bili su mu istomišljenici i rođaci. Na šestom procesu koji je protiv njega bio podignut optuženi Ivan Juraj je rekao: " ova naša gospoda venecijanska hoće da budu gospodari naših imanja i duša naših, a morali bi ipak dopustiti svakome vjerovati ono što želi. " Bio je suđen, mučen i konačno oslobođen optužbe. Uslijed neprestanih progona konačno je napustio Cres i otišao sa svojim sinom Matom u Moravsku.