Sve je teže opravdati mišljenje da se intenzivan život odvija isključivo u velikim gradovima i kulturnim centrima. Uz umjetničke kolonije, koje djeluju u nekim agilnijim turističkim mjestima, posebno je zanimljiva i značajna pojava da se sve više umjetnika vraća u krajeve u kojima su nikli i rasli i tamo, duboko povezani sa sredinom koja ih je pokrenula, srasli s izvorima svog nadahnuća, traže i nalaze svoj pravi govor i punu stvaralačku zrelost.
Jedan od takvih usamljenih i nezavisnih stvaralaca jest i creski akademski slikar Mate Solis.
Slikarski svijet Mate Solisa izrastao je iz šume jarbola, jedara i kormila zavičajne luke i bujne flore i faune mediteranskog pejzaža na obalama njegova djetinjstva.
Neopterećen suvremenim formalizmom i nervoznom klimom vremena, Solis se nije dao zbuniti raskidanim kolažima, nestrpljivim tonskim akordima i onim brzopletim razaranjem što u rasulu forme traži izraz svog nemira, svoje idejne nemoći i misaonog određenja već je svoj svijet gradio smišljeno i poneseno, reducirajuci žive životne forme svoje sredine u spletove jasnih ideja, s punim teretom briga i tjeskoba koje razaraju idilu i težak ritam stavrnog života.<br>
Čist u izrazu, siguran i pošten u svojoj poruci, Solis je stvorio svoju autentičnu likovnu frazu i metaforiku, dug i mučan napor od predmeta do djela, djela koje se samim činom ostvarenja objektivizira u prostoru i koje mijenja taj prostor dajući mu nov smisao, novo značenje i nove pojmovne dimenzije.
Solisova prisutnost u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti ne očituje se u povremenim izlaganjima na revijalnim ili samostalnim izložbama, već u tihom i strpljivom obračunu sa samim sobom i starom tradicionalnom likovnom retorikom.
Fasciniran detaljima, prštavim, melodioznim bojama i oblicima rasutim u prostoru, Solis ih pažljivo skuplja, odmjerava i raspoređuje u brižljivo kombinirane simbole i gradi od njih sliku kao čisto i jezgrovito saopćenje i vizuelni koncentrat svijeta u kojem živi.
Neumoran u traganju, u vječitoj težnji za sintezom i uopćenjem objekta, Solis se suvremeno kreće na širokoj ljestvici svih likovnih tehnika i faktura. Pa ipak,bilo da je riječ o uljenom platnu, ulju na drvu, tušu, temperi, plastičnim bojama, plastičnim ili plošnim kolažima ili zidnim freskama u luksuznim hotelima Kvarnerske rivijere - Solisa ćete uvijek prepoznati jer u svakom njegovom djelu žive forme i strukture njegova osebujnog svijeta. Svako rebro broda, ona zagonetna i funkcionalna oblina zaljuljane barke, zapletena poezija brodskih užeta, hrbat škrpine i kraci jastoga - sve se to slijeva s njegova kista u čudesan kosmos ploha i tonaliteta, zatalasani nemir istinskog stvaraoca koji je pun smisao svog života i svog umjetnickog određenja našao na obalama svog rodnog otoka.

Dragutin Brigljević



Sepčić Juraj, neurolog, psihijatar, sveučilišni profesor, znanstveni savjetnik

Rođen u Cresu 28. listopada 1935. u porodici pomoraca. Završio je Talijansku klasičnu gimnaziju u Rijeci 1954. Medicinu studirao u Zagrebu i Rijeci, gdje je i diplomirao 1960.
Stekao je znanstveni stupanj magistra (1973.) i doktora znanosti (1979.). Bolnički je primarijus (1972.). Usavršavao se u kliničkoj neurologiji i elektroencefalografiji na Sveučilištu u Milanu (1968.), u bolestima bijele tvari živčanoga sustava na Sveučilištu "Claude Bernard" u Lyonu (1971.).
Bio je ravnatelj Zdravstvene stanice Cres (1962-1964.).
Pročelnik Odjela za degenerativne bolesti Neurološke klinike KBC-a Rijeke postao je 1972.
Za redovitog profesora Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci izabran je 1984.
Senat rijeckog Sveučilišta potvrdio ga je kao trajno redovitog profesora 1999.
Obnašao je dužnost predstojnika Klinike i pročelnika Katedre za neurologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 1996-2000; bio prodekan za poslijediplomski studij Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci od 1999-2001.
Trenutno je pročelnik Katedre za neurologiju Sveucilišta u Mostaru, BiH.

Sepčić Juraj objavio je otprilike 300 znanstvenih i stručnih radova, 8 poglavlja u znanstvenim monografijama i knjigama, te dva poglavlja u priručnicima.
Sudjelovao je, često kao pozvani predavač, na mnogim nacionalnim i međunarodnim skupovima neurologa na kojima je i predsjedavao sjednicama o demijelinizacijskim bolestima.
Dugogodišnji je glavni i odgovorni urednik časopisa Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci "Acta Facultatis Medicae Fluminensis". Član je Uredničkog odbora najstarijeg hrvatskog medicinskog časopisa "Liječnički vjesnik".
Tijekom 25 godina bio voditelj nacionalnog znanstvenog projekta "Multipla skleroza u Hrvatskoj". Trenutno je savjetnik u domaćim i međunarodnim projektima o genetici nekih živčanih bolesti.
Područja njegova posebnog zanimanja su bolesti bijele tvari živčanog sustava i neuroepidemiologija. Njegovi radovi iz tih grana znanosti citiraju se u svjetskim znanstvenih časopisima i knjigama.
Bio je mentor 47 diplomskih radova studenata medicine i stomatologije, 14 magisterija i 9 doktorskih disertacija.

Bio je predstavnik Republike Hrvatske u Europskom odboru za istraživanje multiple sklereoze (ECTRIMS). Suosnivač je Hrvatskog društva za multiplu sklerozu.
Za izuzetne doprinose u kliničkoj medicinskoj znanosti dobitnik je Nagrade Grada Rijeke (1990), odličja Hrvatskog liječnickog zbora "Ladislav Rakovac" (1998) i Reda Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovica (2001).

Nivio Toich, mr.ph.ljekarnik

Rođen u Cresu 05. kolovoza 1935. Završio je osnovnu školu u Cresu, talijnsku klasičnu gimnaziju u Rijeci 1955 godine. Studirao farmaciju u Zagrebu gdje je diplomirao 1961. godine, potom u Trstu gdje diplomira farmaciju i kemiju 1966. godine. Nakon diplome je odmah dobio radno mjesto kao ljekarnik u ljekarni u Cresu 1961. gdje još radi. Stekao je znanstveni stupanj magistra biokemijskih znanosti nauka na
Medicinskom fakultetu u Rijeci 1975. Osnovao je prvi hematološki-biokemijski laboratorij u Cresu u ljekarni, kojega je potom preselio u lokalnu ambulantu. Osnovao je savjetodavnu parfumeriju odijeljenu od ljekarne što je bilo revolucionarno na tom polju, jer je bio prvi na teritoriju bivše Jugoslavije. Dobio je nagradu «mr. A. Karlovac» od hrvatskog Farmaceutskog društva kao najmlađi farmaceut praktičar. Sudjelovao na raznim simposiumima i kao predavač iznoseći probleme iz prakse na utjecaj sunčanih zraka i lijekova na alergijske manifestacije. Puno se bavio problematikom turizma i farmacije tako da je svoja zapažanja iznio na simpoziju medicine i turizma i
na 1. Hrvatskom kongresu farmakologa. Član je Hrvatskog Farmaceutskog društva, Hrvatskog Biokemijskog Društva i sekcije za farmakoterapiju pri Hrvatskom Lijecničkom zboru. Za svoj udio u društvenom radu dobio je mnogo nagrada i pohvala. Bio je gradonačelnik Grada Cresa.

Dr. Goran Sušić

Rođen 19.01.1958. u Ravnoj Gori. Diplomirao biologiju na PMF-u u Zagrebu 1981, magistrirao 4 godine kasnije, doktorirao 3 godine nakon magistriranja. Od 1985. do 1995. u Zavodu za ornitologiju HAZU obavljao funkciju upravitelja Zavoda. Bio tehnički, a zatim i glavni urednik znanstvenog ornitološkog časopisa Larus. Od 1997. do danas radi u Ornitološkoj postaji Cres Zavoda za ornitologiju HAZU u
Belom u svojstvu znanstvenog suradnika.

• Od 1980 2002. godine objavio više od sedamdeset znanstvenih, stručnih i stručno popularnih radova iz područja ornitologije u domacim i stranim publikacijama, dvadesetak znanstvenih studija, uredio i izdao knjigu Ornitologija u Hrvatskoj, preveo i priredio knjigu Upoznajmo svijet ptice, napisao knjigu Želite li stvarnost ili mit? Priča o bjeloglavom supu, (u koautorstvu) knjigu Tramuntana – povijest i umjetnost u prirodi, te uredio i izdao knjigu Tramuntana – nasljeđe za budućnost.
• Sudjelovao s referatima na tridesetak domaćih i međunarodnih kongresa i znanstvenih skupova, te s vlastitim referatom na pet Svjetskih ornitoloških konferencija (Helsinki, Prag, Solun, Berlin i Midrand-Johannesburg).
• U okviru znanstvene razmjene s Poljskom akademijom znanosti 1986. godine boravio na studijskom boravku u Varšavi i Gdanjsku, a u okviru znanstvene razmjene s Nacionalnom akademijom znanosti SAD a boravio 1989.god. u najznačajnijim američkim ornitološkim institucijama i na projektima vezanim uz ptice grabljivice.
• Na postdiplomskom studiju Prirodnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu držao kolegij «Odabrana poglavlja specijalne ornitologije»
• Vodio znanstveno-istraživačke projekte koji su rezultirali znanstvenim i znanstveno-razvojnim studijama (kroz Zavod za ornitologiju HAZU):

1. Ornitološka istraživanja područja NE Prevlaka u okviru ekološke studije nultog stanja (1985. i 1986. g.)
2. Ornitološka istraživanja Papuka i Psunja u okviru ekol. studije nultog stanja (1986)
3. Ornitološka istraživanja Psunja, Moslavačke i Zrinjske gore u okviru ekološke studije nultog stanja (1987. g.)
4. Kvalitativna i kvantitativna ornitološka istraživanja Nac. parka Krka (1987 1989)
5. Ornitološka istraživanja Jaruna (1987. g.)
6. Ornitološka istraživanja akumulacije Butoniga (1987 - 1993)
7. Ekološka istraživanja ornitofaune Hrvatske (1983 1987)
8. Ekološka istraživanja strukture zajednica ptica (1988 1990)
9. Kartiranje ornitofaune Hrvatske (1988 1990)
10. Istraživanje migracije ptica na području Hrvatske (1988 1990)
11. Rasprostranjenost i dinamika populacija ptica Hrv. (1991 1995)
12. Ekologija i zaštita ugrožene nacionalne ornitofaune (101) (1996-2002)

• Projekti koje je vodio kroz djelovanje NVO Eko-centar Caput Insulae-Beli:

1. 1994. do danas Spašavanje malih močvara na otoku Cresu
2. 1993. do danas Projekt zaštite bjeloglavih supova
3. 1996. – 1997. međunarodni projekt Clean Up the World
4. 1995. do danas Izložba Povijest i umjetnost u prirodi (Mreža eko-staza)
5. 1999 – 2001 Model planiranja lokalnog razvoja na temelju savjetovanju sa zajednicom i prikazom najbolje praktične primjene

Članstvo u strukovnim udruženjima i tijelima:

• Dva mandata član predsjedništva Hrvatskog biološkog društva (HBD). 1993-1994. član Malog vijeća;
• Dva mandata član predsjedništva Hrvatskog ekološkog društva (HED);
• Član Velikog vijeća Hrvatskog prirodoslovnog društva (1993-1995);
• Utemeljitelj i više puta član predsjedništva Društva za zaštitu, promatranje i proučavanje ptica Hrvatske;
• Jedan od utemeljitelja Hrvatskog ornitološkog društva;
• Utemeljitelj i predsjednik Svanimira (Hrv. udruženja za zaštitu prirodnog i kulturno povijesnog nasljeđa) od 1992-1994. godine.
• Utemeljitelj i predsjednik udruge za zaštitu prirodnog i kulturno povijesnog nasljeđa Eko-centar Caput Insulae - Beli, na otoku Cresu (1995-2002);
• Od 1993-1995. g. član Radne grupe za prirodnu baštinu Odbora za prostorno uređenje i zaštitu okoliša Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske;
• član Znanstvenog savjeta za zaštitu prirode HAZU;
• Odlukom ministra razvitka i obnove god. 1996. imenovan članom Vijeća za humane i odgojne vrednote, zadužen za zaštitu prirodne baštine.
• član koordinacijskog tijela za izradu Hrvatske nacionalne strategije i akcijskog plana zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (NSAP), i voditelj Radne skupine za obrazovanje, znanost i obavješćivanje javnosti (1997-1998)
• predstavnik NVO-a Hrvatske u izradi NEAP-a (Nacionalnog plana djelovanja za okoliš)
• predstavnik Zavoda za ornitologiju u državnom Povjerenstvu za sprječavanje ilegalnog korištenja otrova u prirodi Ministarstva za zaštitu okoliša

Članstvo u međunarodnim udruženjima:

• predstavnik Hrvatske u CEE WEB u (Central and East European Working Group for the Enchancement of Biodiversity), sa sjedištem u Budimpešti (1991-1995);
• član Technical Advisory Committeea (od 1991-1996. g.) sa sjedištem u SAD u, međunarodnog projekta "International Raptor Migration Registry Project";
• dopredsjednik EGVWG – Eastalpine/Easteuropean Griffon Vulture Woorking Group

Aktivnosti na području zaštite prirode:

• Autor scenarija i stručni konsultant za znanstveno popularni film o bjeloglavim supovima (Bjeloglavi sup – vrsta koja izumire) i tri znanstveno popularna TV-filma o prirodnim znamenitostima otoka Cresa;
• Sudjelovao kao učesnik ili savjetnik velikog broja radio i televizijskih priloga iste tematike, za naše i niz stranih TV-kuca (CNN, Bavarska TV, Slovenija, Italija, Discovery Channel, Reuters, Japanska TV)

• Proučavanjem i zaštitom bjeloglavih supova bavi se 22 godine, tijekom kojih je uspio:
• proglasiti 1986. g. njihova obitavališta na otoku Cresu posebnim ornitološkim rezervatima
• otvoriti prvo hranilište za bjeloglave supove gdje dodavanjem 50 tona hrane godišnje pokušava smanjiti smrtnost mladih
• izgraditi 1996. Oporavilište za bjeloglave supove, te uz njega Karantenu gdje se mladi koji prilikom prvih polijetanja padnu u more, otrovani ili ranjeni supovi oporavljaju do ponovnog puštanja u prirodu.
• započeti provedbu mjera koje će osigurati njihov mir i sigurnost u obitavalištima
• utemeljiti NVO za zaštitu prirodnog i kulturno-povijesnog nasljeda Eko-centar Caput insulae - Beli (1993. g), te u zgradi bivše škole u Belome na otoku Cresu ustanoviti "bazu" za kontinuirano praćenje populacijske dinamike bjeloglavih supova na čitavom Kvarneru. U toj zgradi realizira se niz akcija usmjerenih na edukaciju u zaštiti prirode (prvenstveno bjeloglavih supova), organiziraju izložbe
• s tematikom prirodnog i kulturno- povijesnog nasljeđa ovog otoka, ljetne škole zaštite prirode i sl.
• svake godine markirati mlade supove krilnim markicama (kao voditelj Ornitološke postaje Cres Zavoda za ornitologiju HAZU), što omogućuje njihovo individualno praćenje na kolonijama, te na putu kroz niz zemalja, ali i praćenje populacijske stabilnosti, etoloških i socijalnih intraspecijskih odnosa itd. Tijekom trinaest godina markirao je gotovo 400 mladih bjeloglavih supova, od kojih su mnogi kasnije viđeni u letu nad Italijom, Slovenijom, Austrijom, Bugarskom, Albanijom, Grčkom, Izraelom, Francuskom, Afrikom, te Španjolskom, a po tim rezultatima ekipa dr. Sušića prva je u svijetu.

Ostalo:

• na otoku Cresu ustanovio mrežu eko-staza “Stoza Tramuntana I, II i III”, pod zajedničkim imenom izložba Povijest umjetnost u prirodi – kao muzej na otvorenom koji objedinjuje vrijednosti prirodnog i kulturno-povijesnog nasljeđa, poeziju, umjetničke kamene skulpture, pa čak i mistične legende i vjerovanja ljudi koji taj dio otoka naseljavaju već preko 5.000 godina u kontinuitetu.
• zahvaljujući, uz ostalo, i projektu zaštite supova, Svjetska banka je financirala izradu studije upravljanja zaštićenim područjima na cresko-lošinjskom arhipelagu u svrhu održivog razvoja, pri čemu je koordinirao Radnu skupinu za ekologiju, zaštitu prirode i upravljanje kopnenim i morskim prirodnim resursima.
• tijekom boravka na Međunarodnoj konferenciji o eko-otocima (Fuerteventura, 1996.) uključio otok Cres u europsku mrežu eko-otoka.
• kao ekspert za bioraznolikost, angažiran od američke organizacije Chemonics u 2000. godini, te sudjelovao u analizi statusa i stanja zaštite bioraznolikosti u Hrvatskoj, za potrebe izrade strategije USAID-ove suradnje s RH.

• Nagrade:

1. 1995.g.: Specijalna nagrada EUROSITEA i Vijeća Europe, za projekt “Spašavanje malih močvara na otoku Cresu - očuvanje tradicije i bioraznolikosti”.
2. 1996.g.: nagrada Charta Rabuziana za znanstveni rad u zaštiti okoliša.
3. 1997.g.: Srebrna plaketa Državne uprave za zaštitu okoliša, za zasluge u očuvanju bioraznolikosti
4. 1998.g.: nagrada Robert Keller koju dodjeljuje Rotary International – District 1910 (za područje Hrvatske, Slovenije, Austrije i Madarske, samo jednoj osobi godišnje) za sveukupan doprinos zaštiti okoliša u 1998. g